Kada sam prvi put htjela napraviti kolač,smjesa koju sam stavila u zdjelu i htjela mikserom pomješati bila je previše tvrda da su se metlice od miksera svinule i više nisu bile za upotrebu.
Jednom prilikom muž me je htio iznenaditi,pa napraviti jelo kada se vratim. Dobro je kuhao..ali taj put..e taj put je bila greška u koracima ! Naime,htio je spohati meso i naravno uhvatio je za staklenku gdje inače stoje mrvice za pohanje.No taj puta, u istu staklenku ja sam stavila mljevene orahe.Čim ih je stavio na ulje, "osjećaj" je bio drugačiji, a bogme i miris :). Ali tek na kraju ,kada je probao pohance, skužio je grešku. No važna je namjera i fail smo riješili tako da smo skinuli omotač.
Prije nekoliko godina je suprug radio restani krumpir i, ne gledajući baš detaljno, posegnuo za bočicom cimeta umjesto za bočicom čilija i fino dogotovio restani. Grešku smo shvatili tek kad smo probali za ručkom restani krumpir koji nije bio ljutkast nego nekako čudno, skoro slatkast :-) I tad je suprug brzo "poletio" prema ormariću sa začinskim bočicama i shvatio što se desilo. Svi smo se slatko nasmijali i složili se da je i ova verzija baš fina. Od tad je u restanom uvijek i čilija i cimeta
Radila sam kolač za neku feštu i naravno u svoj toj strci zbrci raspao se biskvit i šta sad spasi pa izmisli neki novi kolač, i u tom trenutku dolazi jedna žena velika tračerica ulazi u kuhinju pa me pita joj šta je to a ja kao iz topa izvalim Francuska pita reko preodlična, a da veli ona i ode, spasila se od blamaže, kasnije gore stavila kremu ukrasila kolači vala eto’pite’, uživali kasnije na miru kuhali gulaš od divljači u koji naravno ide i fant tajni sastojak hahaha…
Uf koliko je toga bilo,trajalo bi i trajalo dok bi napisala,od zaboravljenog brasna u biskvit do sjedanja u topli kolač koji se hladi na stolici ili Badnjaka u 17:30 a kuhinja lom,brašno,šećer posvuda a ukućani me tješe bez-brige sve će biti u redu mi budemo pomogli,do pregorenog miksera i oćiju punih suza ali i ne prihvaćanja poraza i borbe do zadnjeg trenutka
Samljela u tavi ljute papričice i skuhala umak za zimu u omiljenom loncu. Sutra dan napravila sarmu i domaću pogaču, koje nisu bile jestive od ljutine, koja se toliko zavukla u tavi i loncu 😅 Sarmu sam malo spasila Fant-om ( izlila prvi umak i dodala vode i Fant za sarmu i punjene paprike), ali pogači nije bilo spasa . I danas su ukućani u strahu kad vide ljute papričice 🤣
Pravila sam neskvik tortu i u fil nisam stavila neskvik 🤭. Uopce nisam skuzila dok nisam spremala i u posudici nasla izvagan prah.
Odlučio sam napraviti palačinke za obiteljski doručak, ali u žurbi sam zaboravio dodati šećer u smjesu. Tek kad sam ih ispekao i probao prvu, shvatio sam da nešto nije u redu ,bile su potpuno bez okusa! Kako nisam htio baciti cijelu smjesu, dosjetio sam se: napravio sam slanu verziju palačinki s povrćem i sirom. Na kraju su svi bili oduševljeni, a ja sam ispao kulinarski genijalac (iako je sve počelo kao greška).
Kuham ja gulaš i surfam po internetu i kako uvijek pronađem nešto zanimljivo zaboravim na kuhanje.Odjednom me iznenadi miris zagorjelog gulaša iz kuhinje.Taj neugodan miris uvukao se u zavjese,u kuhinjske elemente pa sam sve morala prati,a lonac sam morala baciti jer nakon svih pokušaja da ga oribam nisam uspjela.Za ručak su bili Podravka fileki koji su brzo gotovi i bez muke i dugog kuhanja i oni su me spasili od suprugovog prigovaranja.Koliko sam imala posla i štete zbog nepažnje nezaboravno
Frend i ja smo išli na utakmicu EU prvenstva, Hrvtatska-Poljska. Karte smo kupovali ispred stadiona i greškom kupili za Poljsku tribinu. Nakon početnog straha odlično smo se zabavili navijajući za naše iz grotla Poljskih navijača. Nikad nismo ponosnije stajali tjekom izvođenja naše himne dok oko nas pramtraju nas tisuće Poljskih navijača.
Tata i ja smo uvijek igrali nagradne igre i tako smo dobili knjižicu Digo recepata.Svidio mi se recept vanili roščića punjenih mermeladom a izgledali su kao školjke i odlučim ih napraviti.Posložim ih na veliku tepsiju i stavim na kutiju za drva pokraj peći dok se pećnica ne ugrije.Doleti moja mama viditi što radim i sjedne pravo na tepsiju (srećom sam pokrila krpom) i tako smo imali vanili pljoščiće umjesto roščiće.To nam je ostala vječita zafrkancija ali i najomiljeniji kolač.
Sigurmo se sjecate nekadasnjih stednih kasica u obliku vjeverice! Sestre i ja smo zajednicku stednju polagali u nju. Na kraju je dogovor pao da ce kljuc biti u kristalnoj časi za rakiju, koja se ionako nikad nije koristila. E, pa do jednom! Susjed je dosao i svecano najavio da odlazi u mirovinu, a moj tata je posegnuo za zdravicom i natočio piće u bas te cašice...Susjed je eksirao ključić kasice i krenuo se gušiti! Čovjek je skoro umro. Od tada provjeravam svaku posudu iz koje kuham i pijem. :)