Slavili smo sinov rodjendan i ja odlucila napraviti kiflice,kao svi ih vole,uvijek se prve pojedu.Ispekle se,divne,pufaste,mekane.....Odnijela i susjedi koja ih jako voli.Uzeli gosti svako po jednu i dalje nastavljaju s kruhom.Uzela i ja nakon sto sam ih lijepo posluzila i zagrizla i onda totalni sok : u njima ni mrvica soli,samo secer.Totalno nejestive.Iduci vikend sam pravila ponovo i odnijela susjedi kao znak isprike sto se prosli put obradovala kiflicama a nije ih mogla jesti.
Inače radim savršene knedle sa šljivama,ali šta se dogodilo jednom nemam pojma. Sve sam radila kao inače,ali kad su knedle bile gotove...katastrofa.Došli su mi gosti i poslužila sam knedle. Ne stavljam nož jer su moje knedle mekane. Muž od moje prijateljice krenuo je sa vilicom presjeći knedlu,ali je ona bila tako tvrda i žilava da je sa tanjura odletila preko stola prijateljici u krilo. Sramota!! Uvjek sam se hvalila i ponosila mojim knedlama
Krenula sam pripremati kruh i kolač i usred procesa nestane struje (nije je bilo od 8 do 16).Nakon toga pokušala sam spasiti smjese i sastojke, odlučna da nešto napravim, ali taj dan mi ništa nije išlo od ruke.Kap koja je prelila čašu bila je kad se pečeni kolač raspao, pa sam pomislila "Spasit ću ga čokoladom!" Naravno, čokolada se razlila po cijeloj kuhinji, a muž je probao i rekao: "Ajme, što je ovo?" Tu sam odustala,sve sam bacila u smeće.Inače uspijem spasiti,ali ovaj put nije bilo sudjeno.
Bilo jednom, ali ne tako davno kao u bajkama. Prošle godine, oko sv. Lucije. Pripremao se obiteljski ručak, za bake i dide. Djeca su sretna, trče po kući, padaju,kližu se i vrište. Božićno je vrijeme, sve je dopušteno. Ma zavrištim i ja s njima i zapjevam, djeca još sretnija. Obožavaju kad mama s njima poskoči i malo se opusti. Čobi se kuha. Bio bi divan da nisam zasolila kao more Jadransko. Baka procijedi ,spasi meso i fantom završi. Nastavljamo s pjesmom i plesom. Božić je, volimo se svi!
Tri vrste kolača za veliko društvo, sa prilično skupim sastojcima - pogotovo kad ste studenti, napravila sam sa limunskom kiselinom umjesto sa šećerom. 🫣 Apsolutno nejestivo.
Znači davno je bilo,mlijeko se nosila sa sela i kuhalo u loncu da bi u frižideru moglo trajati duže.To sam uvjek stavila na sasvim laganu temperaturu da ne iskopi u da lagano kuha nekoliko minuta kad zavri .Tu veče sam ga stavila kuhati i zaboravila,otišla spavati.Suprug djeca ja.Da bi ujutro kuhinja bila puna neopisivog mirisa dima.A lonac naravno izgorio totalno.Hvala bogu kuhalo se na struju pa nije još i požar izbio.Dobro smo i prošli.
Majstor sam za dva jela. Kotlovinu i gulaš. I ponosno ih spravljam kad je neka fešta. Sad ću vam ispričati jedan vatreni događaj. Kao i obično, žena pripremi sastojke za gulaš, al je zaboravila crvenu papriku. U kuhinji sam našao posudu začinske paprike i stavio veliku žlicu uvrh, nek se nađe. Sjeli za stol, gosti srču, nešto se uspuhali, zacrvenjeli, pita ženu koju si ti papriku stavio u gulaš. Ispalo ljutu umjesto slatke. Komentari su bili: doživio katarzu, tahikardiju, renesansu, uznojio se.
Kad sam kao studentica došla na sezonski posao u jedan restoran kao konobarica, glavni konobar mi je za vrijeme velike gužve te večeri dao zadatak. Već su mi bili rekli da on "novima" radi spačke, ali ovaj put se činio ozbiljan. Rekao mi je da odem očerupati kokoš u kuhinju jer je kuharima ponestalo piletine. Presvukla sam se da ne umrljam konobarsko odijelo. Ostavila goste bez pića. Kad sam došla do kuhinje spremna čerupati, shvatila sam da me zeznuo, ali i nasmijao sve nas. Sve osim šefa. 😅
Vrlo kratko nakon udaje,kako živimo na selu i imamo domaće životinje,spremali smo goveđe meso nakon podjele između obitelji i nakon napornog dana i svega,poslije 10 navečer krenula sam slagati meso u vrećice i spremati u zamrzivač.Bilo je preko 20 kg goveđeg mesa.I tako ja odvaja meso za juhu,šmicle za saft,komadiće za gulaš,jedva čekala da završim i sva ponosna kažem ljubav gotova sam.Pita on mene da di sam ja spremila biftek. Gledam ja di je,a on lijepo u vrecici narezan na kockice za gulaš😅
Jednom sam baš zeznula, a danas se toga uvijek sjetim kad god uključim svog Marka. Stavila sam margarin i brašno, te uključila Marka odmah na najjače.... možete i sami zamisliti kako je to bilo. Brašna na sve strane 🤣🤣🤣
Na početku bračnog života kupila sam po želji supruga pastrvu za ručak. Uredno sam je Očistila, začinila i stavila u pećnicu zajedno sa mladim krumpirom. Pogledavši ručak nakon 5 min imam što i vidjet. Pastrva živa,trza se. Od panike i neznanja, ja sam ugasila pećnicu i sav ručak bacila u smeće. I dan danas nakon nekoliko godina pamtim to kao jedan od većih ludosti iz kuhinje.
U očekivanju buduce snahe koja mi trebala prvi puta doći u kuću idem na brzinu napraviti nekakav kolač. I to jos novi recept. Sa rogačom koji obožavam. Piše staviti u veliku tepsiju od električnog ali nije pisalo da u duboku. Lijepo ja zamutim i stavim peći. Kad ono na pola pečenja počelo raditi neke valove, tsunami. Ajme majko moja. I u jednom trenutku sve se diglo kao vulkan i krene lavina van. Dosla snaha a meni glava u pećnici i skupljam kolac ili ono sto je ostalo ali u tekućem obliku.