Kada sam prvi puta pripremao ručak na kojemu su bili roditelje od moje supruge, sve što je moglo poći po zlu... I pošlo je. Juha je bila kašasta i sve što je moglo zagoriti je i zagorilo. Sve u svemu nekako sam uspio izbalansirati sve prije nego dođe na stol, no svi su znali da je to ručak godine ( bilo je užasno) I danas se dobro nasmijemo.
Jednom sam radila palačinke za 15tak ljudi i umjesto šećera uzela sam krivu posudu koja ima isti poklopac kao i ona od soli radi bake koja je u 2 identične posude stavila sol i šećer.Izraz lica kad su ljudi namazali palačinke i stavili u usta neka ostane gorki trenutak povijesti.Žalosno je što i nakon toliko godina se svi šale: Ivana mi bi slane palačinke i onda je plakanje od smijeha😅
Moja je neoprostiva greška kada u prvu jutarnju kavu stavim sol umjesto šećera. Osjećaj je kombinacija ljutnje i očaja.
Sve je počelo s idejom o savršenoj večeri za prijatelje – domaća tjestenina s tartufima i lava cake. Tijesto je završilo poput gume, a umak od "tartufa" pretvorio se u neidentificiranu smjesu neugodnog mirisa. Lava cake? Rubovi izgorjeli, sredina sirova – pravi "vulkan u nastajanju". Na kraju sam ih dočekao s pizzama iz dostave i pričom o kulinarskoj katastrofi. Večer nije bila gastronomski uspjeh, ali smo se svi dobro nasmijali. Pouka? Nekad je bolje prigrliti greške – i naručiti pizzu!
Meni, kao i svakoj djevojci, jedan od najstresnijih trenutaka je onaj u kojemu upoznaješ dečka s roditeljima. To je lagan zadatak, ali zašto bi to i kod mene tako bilo. Dogovor je da ja napravim večeru, lijepo se najedemo i upoznamo. Pripremala sam kozice u umaku sa zelenom tjestinom, skuham tjesteninu, dovršavam umak i kuhačom prevrnem bočicu češnjaka u umak, znači gosti su već skoro tu, a umak kao da ćemo tjerat vampire. Na kraju,pojeli sve i upoznali se,ali od tada kozice samo u restoranu.
Zamolim mamu da mi proslijedi recept za štrudlice. Krenem ih praviti, pravila sam ih više puta, sve znam. Napravim smjesu, djeluje mi kao previše smjese, nije tako bilo do sada. Mislim u sebi super, bit će ih dosta. I tako napravim fil, zarolam, ispečem. One tvrde, nikakve, nabijene, nisu porasle. Ništa mi nije jasno. Vratim se na recept i vidim, pisalo je 8 ŽLICA, a ne 8 ŠALICA 😂
Pripremam se na poslu za predavanje o klimatskim promjenama.Kliknem na pogrešnu datoteku.Na ekranu iza mene ne pojavljuju se slajdovi o klimi, već... moj stari popis za kupovinu.Ekipa šuti.Na ekranu stoji "KUPI NOVU ČETKICU ZA WC."Crvenim se ko vulkan. Trgnem se. "Vidite, čak i male promjene u svakodnevnom životu mogu doprinijeti održivosti," kažem uz osmijeh, brzo zatvarajući prozor.Svi se smiju kao i ja, ali se iznutra kunem više neću raditi slajdove na istom laptopu gdje vodim kućni budžet.
Pokusala pomoci stranom covjeku da se s kombijem okrene u podzemnoj garazi no kombi je bio previsok za podzemnu garazu i covjek se mucio i mucio,ali je izisao.Ja sam morala raditi na porti i ne znam je li mi covjek zamjerio ili je bilo jasno da ni sama nisam znala visinu podzemne garaze.Nisam nikad doznala:(
Procijedila sam juhu koju sam spremala 4 sata umjesto u lonac, procijedila sam je u odvod. Tad mi zaista nije bilo smijesno a danas se svi tome smijemo.
Stavila peći tijesto za princkrafne i ono nije išlo u oblik princkrafni već samo širom, na kraju se spojilo u tanko tijesto po cijeloj tepsiji.Nakon pečenja sam skužila da sam umjesto 40 GR stavila u tijesto 40 DKG maslaca pa naravno da se razlijalo po tepsiji.Budući da od krafni ništa muž je predložio da,kad je već ionako užasno masno, sad namažemo gore slanine i jedemo male masne zalogajčiće,bez grižnje savjesti jer nećemo baciti neuspjelo tijesto.Bilo je neopisivo masno,ali i neopisivo fino!
Moja najveća greška pri kuhanju je bila kada sam prvi i zadnji put pravio kiflice. To je bilo prvo tijesto koje sam pravio. U recept je trebalo staviti pola sviježeg kvasca, ali ja sam nepromišljeno stavio cijeli. Sve ostalo sam stavio po mjeri i tijesto mi je bilo lijepljivo i gumeno. Pokušavao sam ga premjesiti, ali nije išlo, dodavao sam malo po malo brašna i ostalih sastojaka ali nije išlo. Čak ni mama koja je vrsna u tijestima nije mogla shvatiti što sam napravio dok sam nisam vratio film.
Davne 2009. sam došla živjeti sa dečkom(sadašnjim mužem). Bila sam očarana prirodom oko kuće i šumama da sam svaki dan šetala kad god sam mogla... Učila sam se i kuhati na plinu, i tako ja lijepo stavila kuhati grah i otišla prošetati... Možete samo zamisliti što me je dočekalo 🤭... Kuća puna dima, grah se zalijepio za dno lonca i sve zagorilo... Sva sreća pa se nije ništa zapalilo...Moglo je sve proći puno gore 🙈... I dan danas se smijemo kad netko spomene da grah i juha ne mogu zagoriti..🤣