Cekam prijateljicu na autobusnoj stanici da me skupi autom. Kasni vec dosta. Vidim metalic zelena Skoda stize i mahnem rukom da produzi naprijed jer ide autobus iza. Auto polako produzi naprijed i staje. Dok setam do vrata govorim "opet kasnis, ne mozes ti na vrime nikad i da cu sjest..." pogledam u vozaca kad ono lik sklanja knjige neke sa suvozaceva mjesta i blijedo gleda u mene s upitnom facom...."oprostite, falila sam. Isti auto - marka i boja....."
Jednom sam prilikom kada sam kuhala za goste umjesto soli dodala šećer a nisam probala jelo inace to ne bih poslužila. Njihova lica su bila kao da im je odvratno i pravdali su se da ne mogu više. Bila sam uvrijeđena jer kako im može ne valja ti Poslije kada su otišli sam probala jelo i ispovracala dušu ništa u životu nisam odvratnije probala. I od tog dana uvijek pazim što je SOL a što ŠEĆER.
Jednom sam baš gadno pogriješila, a ni dan danas se ne mogu tome smijati. Kolinje. Skupilo se dosta ljudi kod roditelja (velika smo obitelj, 5 sestara s muževima i djecom, majstor mesar,...). Povjerena mi je priprema ručka. Šnicle su u pećnici bile preeeeduuuuugo. ZAGORILE. Ljudi gladni, meso upropašteno. Mene sram! (još uvijek)
Na prvom sastanku odlučio sam pokazati svoje "plesne" vještine. Umjesto elegantnog plesa, slučajno sam nogom pokrenuo stolicu koja je udarila u stol i oborila čašu vina. Svi su na trenutak zastali, ali na sreću, to je ubrzo izazvalo smijeh. Iako nije bio planiran, taj trenutak je stvorio savršenu atmosferu za početak naše priče.
Bio sam na prvom dejtu i odlučio impresionirati osobu kuhajući. Nažalost, zaboravio sam staviti vodu u rižu, pa je cijela kuhinja počela dimiti. Riža je bila potpuno spaljena, a miris se širio cijelom zgradom. Umjesto romantične večere, završili smo naručujući brzu hranu, smijući se mojoj nespretnosti. Iako nije bilo planirano, to je postao najzabavniji dejt koji pamtimo.
Krenem ja sva nadobudna raditi jaffa kolač po prvi put. Sve je bilo super do trenutka kad sam počela raditi kremu. Naime, za pripremu kreme potreban je sok od naranče. Ja sva važna stavim litru sirupa od naranče. I dan danas me moji podsjete na taj prefinin kolač od litre sirupa.
Krenula sam na razgovor za posao. Usput stala kod necaka da ga vidim ali nitko nije bio kod kuce. Sjela u auto i skuzim da sam mu zaboravila ostavit slatkis. Uzmem slatkis, zalupim vrata od auta i cujem "klik". Auto se zakljucao, a ključ u autu kao i mobitel. Kisa pada, nigdje nikog vani. Sreca da je deseti susjed bio doma, da nazovem muza.Cekala sam 2 sata da dode. Pojela slatkise od necaka, zakasnila na razgovor i pokisla..rezervni kljuc dobila ali ne i posao. Pouka- ne ostavljaj kljuc u autu
Nije baš nekakva velika greška, više je to bilo moje mišljenje. Naime, dok sam bila dijete i dok sam s majkom pravila jela i kolače, bilo mikser, kuhača, žlica ili vilica, uvijek sam morala miješati u smjeru kazaljke na satu. Smatrala sam, ako miješam u suprutnom smjeru, da će se sastojci odmiješati, da se sve vrati u prvotni oblik.
Radim najbolji kolac,pomjesam sve sastojke,cekam muza i radim to dosta brzo jer se vraca sa puta,zadnji sastojak je trebao biti ulje,a bio je alkoholni ocat. Sve je zavrsilo u smecu! Ostali smo bez kolaca
Jednom dok sam kuhao u ekspress loncu,nisam bio oprezan pa je poklopac odletio i raznio mi pola kuhinje.
Odlucila vrijedna tetka napraviti tortu za svoje necake, ujedno imala sam i pomoc jednog od njih. Rekla sam mu da usipa sastojak koji se nalazio na pultu. Umjesto ulja, usipao rakiju. Ja nisam vidjela. Dosao tetak trazi rakiju, nje nema..Ispekli tortu, ukrasili je i isli prebacit na tanjur, kad ona pljus, pala je, ne daleko na pult.. Miris rakije iz torte je bio ajme, sta cemo sad.. Napravili kuglice, svi se zabavili a tetak i svi +18 uzivali u pijanim kuglicama.. A necaci.. Dobili sladoled😊.
Jednom sam pravila kolač s piskotama i ananasom koji sam radila barem 20 puta prije, no tog ljeta nije išlo. Vanjska vrućina i kamin naloženi spriječili su kremu da se stisne, pa je kolač umjesto deserta završio razliven na tacni. Stavila sam ga u zamrzivač i na kraju, moj muž i ja smo ga jeli direktno s tacne. Bilo je to najneurednije, ali najslađe „desertno iskustvo“ ikad. Naučila sam da savršenstvo nije uvijek potrebno – bitni su trenuci koje dijelimo!