Sjedimo u kuhinji, brašno posuto svuda, poput snijega u kojem se ne možeš ni kretati. Moja djevojčica, njen osmijeh u trenutku zamijenjen suzama jer nije razumjela zašto se čokolada ne može samo pojesti. Njene ruke, nesigurne, pokušavaju umijesiti tijesto, ali sve što dobivamo je ljepljiva zbrka. Naša veza, poput tog tijesta, rastrzana, ali i dalje se trudimo. Zajedno se smijemo, plačemo i idemo naprijed. U toj kaši pronalazimo ljubav i u neredu stvaramo uspomene. Svaka greška- naš kolač života.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.