Bilo jednom, ali ne tako davno kao u bajkama. Prošle godine, oko sv. Lucije. Pripremao se obiteljski ručak, za bake i dide. Djeca su sretna, trče po kući, padaju,kližu se i vrište. Božićno je vrijeme, sve je dopušteno. Ma zavrištim i ja s njima i zapjevam, djeca još sretnija. Obožavaju kad mama s njima poskoči i malo se opusti. Čobi se kuha. Bio bi divan da nisam zasolila kao more Jadransko. Baka procijedi ,spasi meso i fantom završi. Nastavljamo s pjesmom i plesom. Božić je, volimo se svi!
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.