Imam priju Anu. Šta oči vide, zubi žvaču. Dođe kod mene i ravno u kužinu,otklopi prvi lonac i jede. Jednom je bio paprikaš. Ja prehlađena ko pas, kuhala u polumraku. Stiže Ane, grabi. Došla do pola, kopa onom žlicom po pijatu i govori: Nije loše, samo je previše cimeta. Kakav crni cimet? Ja po žlicu, srknem, zlo mi došlo. Sami cimet. Umjesto crvene paprike, stavila sam cimet. Neopisivo odvratno, slabo mi došlo. Ane? Pokusala svoje i veli, da nije vražjeg cimeta, još bi jednu porciju maznila. 🙈
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.