Na ljetovanju kod mame na moru. Jedemo i kuhamo kao da hranimo dječji kamp. Odlučim nam raditi savijaču s jabukama. Dvije štrudle, jednu smažemo u trenu, sa sladoledom od vanilije, ne pristajući hvaliti tu slasticu. Dolazi šogorica i njoj serviramo uz svekolike hvale kako je fino. Nakon prvog zalogaja joj se smežura lice uz uzvik, pa ovo je slanooo! Mi je svi ubjeđujemo da nije, svima nam je bilo prefino samo, eto njoj ne. Ja samovereno probavam i shvatim da sam drugu posolila umjesto pošećerila
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.