Kamena pizza. Skamenim se i danas kad se sjetim. Zeznula sam tijesto, dakle maksimalno. Tvrdoća koja se mogla mjeriti na Mohsovoj ljestvici. Dapače, mogla je ubiti nekoga da nedajbože, mu doleti blizu. Oružje masovnog uništenja. Pizza koja je divno mirisala, tako da su i gosti htjeli probati, ali ostalo je na mom uvjeravanju kako je bolje da prođu bez tog nesvakidašnjeg iskustva. Nije potrebno dodati, pravljenje ovog običnog i jednostavnog jela i dan-danas me naježi poput dobrog hororca. Bu!
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.