To je bilo moje prvo kuhanje juhe. Crvene, one od pasirane rajčice. Znala sam da ju nećak obožava i htjela ga iznenaditi budući je baka završila u bolnici. I tako ja sve napravim poput moje mame: pasirane rajčica, voda, malo ulja, sol, vegeta i papar na vrh žličice. Skuham je juhu, sva ponosna, stavim pred nećaka, on oduševljen. Probamo juhu, u njegovim očima panika i prigušeno pitanje "moram li to pojesti?". Izgleda da sam koristila preveliku žličicu, jer je papra bilo nekoliko mrvica previše.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.