Kao veliki obožavatelj hladetine, skuham kasno navečer lončinu hladetine i prelijem je u jedan lim za pečenje da se fino stisne. Plan mi je bio rezati je na fine kockice, pa gore malo češnjaka, octa, mmmmm... Ujutro ustajem iz kreveta i vidim svog muža kako izlazi iz wc-a s tim limom. Pitam ga, što radiš ti? Veli on, bacio sam ono u WC. Ha? Pa to je bila hladetina! Hladetina? Ja sam mislio da si ti stavila namakati prljavi lim. Naravno da sam ja bila krivac. Da, baš se na tuđim greškama uči.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.