Doživotno će me progoniti strah da će mi gulaš imsti okus po ribi, jer sam prije par godina, samopouzdano u maminoj kuhinji išla napraviti svoj slavni gulaš, ali sam umjesto vegete i temeljca u prahu dodala dodatak za riblju juhu - jer mama drži sve začine u istim teglicama. So...fišogulaš? Nejestivo. Turska kava sa soli? I to baš za bitne goste? Kameni kruh kad zaboraviš kvasac? Hmmm... a to je samo ono iz kuhinje. O tome da sam došla na posao u kućnim papuča i šefu rekla "Tata, slušaj...."
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.