Grešaka je bilo puno, no najdraža mi je ona prva, nikad zaboravljena od strane mene, a i moje obitelji. Najstarija od troje djece, prva sam se učila kuhati dok su mama i tata radili prve smjene. I tako poželim ja skuhati pileću juhu i sve je išlo odlično do rezanaca. Pitam mamu koliko, kaže ona, odokativno, znat ćeš. Standardno mamski, odokativno je mjera za sve mamine recepte. I tako juha nije bila juha, već rezanci s juhom. Toliko ih je bilo da nismo ni morali jesti glavno jelo.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.