Bila je to Velika Subota, izlazak uoči Uskrsa, prije izlaska ja želim ispeći kolač. Praško čudo. Krećem peći kore i tu je početak kraja. Prima se. Gori. Gori. Sirovo je. Posuđujem protvane od susjeda i slažem ih zapečene jednog do drugog na pod. Prošla je ponoć. Odustajem od kolača, ali Uskrs je mama će me ubiti ako vidi ovakvu kuhinju. Perem protvane, suze mi padaju po njima. Dolaze starci, ja sjedim na podu i ridam. Mama baca protvane van, tata psuje Prag i Češku ja i dalje ridam.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.