Jednom davno kad nije bilo društvenih mreža već samo sms poruke bila sam zatreskana u jednog dečka. Ja sam mu poslala poruku dal idemo na kavu i on je pristao. Ja sva sretna, spremam se i sva u oblacima fođem u dogovoreno vrijeme pred moju zgradu i vidim poznanika čeka nekoga. Reko koga čekaš? On u čudu veli: pa tebe?! Reko kak mene ja imam dogovorenu kavu sa simpatijom pa čekam da dođe. Trenutak šutnje i njegovo: pa meni si poslala poruku. Imaju isto ime 🤣 p.s. bila sam vidno razočarana
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.