Muž je žurio na posao, gladan kao vuk, a ja sam završavala varivo od mahuna. Sve je išlo po planu dok nisam shvatila da nemam brašna za zgusnuti juhu. Pogled mi je pao na psilijum prah – zdravo, zar ne? Dodala sam ga, a varivo se pretvorilo u blijedu sluz s komadićima povrća. Muž je zastao, pogledao me, pa lonac: „Što je ovo?“ Izgubio je apetit i otišao gladan. Ostala sam s loncem i osjećajem poraza – barem je zdravo, tješila sam se. Ponudila sam rucak psu, samo je frknuo njuskom.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.