Po prvi puta kolač sam radila, recept nisam previše istraživala. Sve se činilo lagano jako, njega bi mogao napravit svako. Nije mi trebalo dugo da sve polovim, pomoć nisam trebala da molim. Kolaču kraj je dolazio, u vruću pećnicu je išao. Tad sam shvatila da nešto u redu nije, u receptu greška mora da se krije. Pisalo je u pečnicu ne treba ići, nažalost to nisu vidjele moje oći. Kolač jestiv baš nije bio, ali taj trenutak mi je jako mio. Uvijek ga se sjetim iznova, u receptu čitam sva slova.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.