Moja se sestra udavala i kad je završila sva ceremonija vjenčanja, večere, pjesme, plesa u restoranu, nas 30-ak, najbliže rodbine, smo u ranu zoru otišli u sestrin stan. Dobar dio je bio umoran, pospan, neki pijani, mamurni, uglavnom svi su bili za ranojutarnju kavu. Idem ju ja skuhati, kao ipak se moja sestra udaje i ja sam najtrijeznija. Pa nije skuhati kavu neka filozofija jelte? Naravno u tuđem stanu, pojma nemam gdje šta stoji i umjesto šećera ubacim sol u kavu. Dalje znate! 🤣🤣🤣
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.