Danas mi sestra zavidi kako sve što pripremam od hrane, slatko ili slano, bude odlično. Ne vjeruje mi da to nije oduvijek tako jer je vjerojatno potisnula sva sjećanja na moje početke. U početku je bilo svega. Još me uvijek progoni strah samo da nije sirovo i neslano. Moja prva juha završila je kao i kotlića neke vještice. Boja je bila sumnjivo zelena, ali je okus bio odličan. Svi su šutili i jeli. Znam gdje je bila greška pa je više ne ponavljam. Bez greške nema napretka. Na greškama se uči.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.