Advent 2018. Studentski posao u jednoj kućici, dobivam narudžbu za dva hot doga. Stavim peciva svaki u svoj tost, u međuvremenu se jedan kupac predomislio i ipak želi fritule. Pravim fritule, kupac želi puno čokolade, stavljam puno čokolade, vraćam se na hot dog, pravim ga i serviram, žele i vino, dolaze novi kupci, paralelno naplaćujem... U toj žurbi dolazi šefica i pita smrdi li i nama nešto na dim? Uvjeravam je da nije, a kad je otišla ovo je bilo pecivo kupca koji je ipak htio fritule:
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.