Na početku života kao studentice htjela sam se okušati u kuhanju juhe, prvi put sama. I to juhe od piletine. I kupim ja meso, stavim kuhat juhu i nakon nekog vremena nešto mi čudno. Zovem ja mamu i pitam: je li se ono u juhu stavlja ulje? Mama sva u čudu pita kakvo ulje? Ja kažem: pa ulje, znaš da kad ti kuhaš juhu tebi na vrhu bude onako masno. Ona se krene smijat, a čujem tatu u pozadini gdje komentira: uhvati se knjige, ostavi se kužine! Izgleda da je stvar bila u domacoj koki.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.