Odluka je pala na kelj varivo za ručak. Lena nije bila oduševljena, ali zna da nema prigovora. Stavim kuhati, usput čistim, a Lena i Gita se igraju. Na trenutak izađem, vraćam se, završavam ručak i probam – slano! Psujem u sebi, misleći da sam opet presolila, što mi se često događa. Onda shvatim da uopće nisam stavljala sol. Pogledam Lenu: – Lena, jesi možda solila kelj? – Jesam... ali malo. – Koliko malo? – Samo dvije žlice! Ručak je završio u lovačkom stilu: svatko što nađe u frižideru.
Pogledaj i uči iz tuđih grešaka
Jednom sam htjela impresionirati goste i skuhati savršenu kavu, ali sam u žurbi umjesto šećera stavila sol. Kad su probali, svi su se ukočili, a jedan je samo tiho rekao: Pa… zanimljivo. Od tada sol držim na drugom kraju kuhinje – daleko od kave... ali naravno to nije sve...Jednom sam odlučila napraviti limunadu i, umjesto šećera, stavila sol. Kad sam probala, bila je toliko slana da sam mogla natopiti noge u njoj. Sada svaki put provjeravam prije nego što bilo što dodam ! Na greška A se uči...
Odlučila sam skuhati večeru za prijatelje. Nikad prije nisam radila juhu, ali mislim "pa što, samo prokuham povrće i to je to". Sve stavim u vodu, zaboravim na začine, a onda... zaboravim i na vrijeme. Kad sam se sjetila, voda je isparila, a povrće se pretvorilo u kašu. Svojim prijateljima sam servirala povrtni pire. Smijali smo se, ali naučila sam: začini i vrijeme su ključ. Kako u kuhanju, tako i u životu.